Isus uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici (Mt 8, 23-27)


Drage braćo i sestre u uskrslom Kristu, u ovim ljetnim danima rado mislimo na more i potrebno osvježenje koje bi nam more i ljetni povjetarac mogli pružiti. Slušajući ovaj evanđeoski odlomak, uz mnoge druge, uvijek me iznova i na jedinstven način dotakne svaka Isusova inicijativa. Bile one velike ili one “male”, uvijek nose i donose veliku radost i svjetlo na našem životnom putu. Promatramo Isusa kako jednostavno ulazi u neku lađu i za Njim polaze Njegovi učenici. Sveti Matej u ovom odlomku ne ističe ništa posebno kako bi predstavio tu cijelu situaciju. Ne govori o tome čija bi to i kakva lađa bila, već jednostavno piše da je Isus ušao u tu lađu i kad je u nju ušao, za Njim su pošli Njegovi učenici. U toj Isusovoj želji i namjeri jednostavno su ga pratili i Njegovi učenici. Lijepo je misliti na to kako Ga učenici slijede. Možda se jedva dočekali da se nešto događa u njihovim životima i sigurno su mogli predpostaviti da gdje je Isus tamo su “velika iznenađenja i događanja”. Pokazali su jednostavno spremnost da ih Isus malo “provoza” kroz more života, ostavivši iza sebe uobičajeno i ustaljeno tlo njihove svakodnevice.
Učenici zapravo nisu nimalo bili svjesni što ih je čekalo i što će ta mala “šetnjica” u njima probuditi, no jako je lijepo misliti na njihovu spremnost da pođu za Njim. U ovom slučaju s njihove strane nije bilo nikakve proračunljivosti, koja je u nekim sličnim situacijama itekako dolazila do izražaja; jednom ih je Isus morao prisiliti kako bi ušli u lađu (usp. Mt 14, 22); drugi put su Isusa upitali što će zauzvrat dobiti za to što su krenuli za njim (usp. Mt 19, 27). Njihove planove i želje pomutio je “žestok vihor na moru”, ali ne samo to: učenici su upali među valove koji su “prekrivali” njihovu lađu. U njima se sigurno pojavilo tisuću pitanja: “Kud baš sada? Zar nam se to moralo dogoditi?” I što je najgore u cijeloj toj situaciji od Isusa “nikakve koristi”. On je jednostavno spavao. Isus i usred takve bure i oluje, usred valovlja mora spava…
U Svetom Pismu često nailazimo na tekstove i poruke gdje se more uspoređuje sa životom. U tom smislu ovaj evanđeoski odlomak zadobiva sasvim drugačiju dimenziju i dubinu. Isus je prvi koji ulazi u lađu, da bi “plovio morem”. On se ne boji zakoračiti u život sa svime što on donosi. No, i njegovi učenici idu za njim! I oni naizgled nesmetano i bezbrižno ulaze u lađi njihove svakodnevice osnaženi Isusovom prisutnošću. Međutim, učenici su se našli u teškoj i nezavidnoj situaciji. Iako su išli za Isusom i našli su se u istoj lađi, njihova stanja i stavovi bili su malo drukčiji od onih Isusovih. Svjesni životne opasnosti u kojoj su se našli, učenici pristupaju Isusu i bude ga moleći: “Gospodine, spasi, pogibosmo!”
Draga sestro, dragi brate, jesi li zamjetio Isusa kako ulazi u lađu tvog života, u tvoje srce? Jesi li možda vidio Isusa kako je jednom prilikom došao u lađu tvoje obitelji, tvoje vjerničke zajednice, radnog mjesta? Ili si možda sam preuzeo inicijativu zaplovivši morem svojih snova, želja i planova? Ovo je jako važno pitanje koje si trebamo postaviti, osobito prije svih važnih životnih odluka, susreta i planova. Zaploviti morem života bez Isusa znači staviti na kocku svoj cijeli život bez ikakvog mudrog i sigurnog pokrića! To je velika opasnost za tebe, sve koje voliš i kojima je stalo do tebe! Uvijek je i nadasve važno da i mi, poput Isusovih učenika, pođemo za Njim! Pozvani smo uvijek ići za Njim, ali nikako ispred Njega!
Tako nas često Isus iznenadi! Mislili smo da će na “konkretan i osjetljiv” način biti i ploviti s nama. Možda smo Mu čak u “velikom povjerenju” htjeli i povjeriti kormila našega života, a kad ono, On zaspao i spava… Možda se i u nama u sličnim situacijama i očekivanjima probudio osjećaj prevarenosti, razočaranja, izigranosti…
Mnogi se danas nalaze u tami vjere, izgubljenosti, ljutnji prema Bogu jer im ne ide onako kako su si to zamislili ili kako su očekivali. Planirali su po svojim, ljudskim kriterijima i logikama. Međutim, Bog jest Bog! On uvijek djeluje kao Bog, ali i kao čovjek! On je uvijek prisutan kao Bog, ali i kao čovjek! Bog uvijek nadilazi sva naša očekivanja, mogućnosti, planove i želje, ali ne da bi ih uništio ili zanemario, već da ih u još boljem svjetlu i blagoslovu zaodjene! Lijepo je misliti o tome kako su učenici pristupili Isusu da bi ga probudili! Pristupiti Isusu znači upoznati vlastite granice i opet dati sebi priliku za nova i dublja iznenađenja! Mnogi Isusovi učenici, kršćani pa i posvećeni, mogu pomisliti da je dovoljno to što su pošli za Isusom i da su jednostavno na tom koraku ostali. Takvi ljudi ostali su u lađi boreći se sami sa žestokim vjetrovima i valovima mora. Oni kao da su zaboravili Onoga za kim su pošli već se uzdaju u vlastite snage te iscrpljeni do krajnjih granica ne vide više izlaza iz svojih muka, tjeskoba i nemira. Isusovi su učenici, međutim, oni koji iskreno i velikodušno žive svoje zajedništvo s Njim ne zanemarujući okolnosti u kojima se nalaze, znaju svoju put do Isusa. Iako su svjesni da će ih Isusova riječ na novi način iznenaditi, dodatno “uznemiriti”, oni se ne boje Njemu pristupiti i moliti ga za pomoć!
Pristupiti Isusu i probuditi Ga znači napraviti duboke korake u vlastitom srcu i početi molitvom vapiti za riješenjem u tvom životu! Okreni se Isusu! Nemoj toliko gledati i mjeriti valove mora i brinuti se za oštrinu vjetra. Tvoja je prva zadaća probuditi Isusa koji možda još uvijek spava u lađi tvoga srca, tvojih uspomena, tvojih prijašnjih i neispunjenih odluka… Pozvan si probuditi Isusa u tvojoj obitelji, tvojoj zajednici ili na radnom mjestu! Znaš da Isus spava u tvojoj životnoj stvarnosti, znaš gdje se On nalazi i zato kreni k Njemu i započet će nešto veliko i lijepo!
Učenici govore: “Gospodine, spasi, pogibosno!” Oni mole svoga Gospodina koji ih jedini može spasiti! Nitko te u moru tvojih malih i velikih previranja ne može spasiti! Sigurno ima ljudi koji su ti blizu i koji te vole, ali spasiti te može jedino Gospodin Isus! Dođe trenutak u životu svakog čovjeka kad jednostavno shvati da je pred životnom – vječnom opasnosti! To je trenutak iskustva “konačnih stvarnosti i istina”. U takvim trenucima niti jedan čovjek ili situacija te može izvući iz “žestokog vjetra i velikih valova”! To je trenutak i situacija kad se nađeš u goloj dimenziji svoje ljudske krhke naravi i nemoći pred silinom vjetra tvoje vremenitosti i dubine mora nepregledne tame boli i patnje koja ti oduzima sve moći i sposobnosti te pred sobom vidiš jedino – pogibao i smrt! To je trenutak tvoje savršene istine koja viče da bude zaodjenuta bezuvjetnim i savršenim milosrđem koje jedino može otvoriti vrata života i punine novosti!
Dragi brate, draga sestro, trenutak je kad smo svi pozvani iz dubine srca zavapiti, za sebe ili svoje bližnje: “Gospodine, spasi, pogibosmo!” Onda će Isus probuđen progovoriti: “Što ste plašljivi, malovjerni?” To je trenutak velikog svjetla! To je trenutak kad se Isusov pogled očituje kao savršeno Sunce pravednosti! Zašto se bojiš? To je pitanje koje objavljuje sve! U Isusovoj blizini nema mjesta strahu! I dok se nama čini da Isus spava, On živi duboko zajedništvo sa svojim Ocem u silini Duha ljubavi. Iako je na lađi naše Crkve i naših života, On je u dubokoj povezanosti s Ocem siguran i obgrljen Njegovom slavom kojom prožima čitav svemir. Malovjernost u čovjeku budi strah, nesigunost, tamu i zabludu! I učenici su bili na putu sazrijevanja u vjeri! Poći za Isusov znači dopustiti Mu da nas uvede u Očevu sigurnost u kojoj vlada svime i sve pokreće. Imati živu vjeru znači znati s Isusom prolaziti i najdublja iskustva tame, boli, napuštenosti, osude i progone! Neminovni su valovi mora i silni vjetrovi. Ljudi koji bi htjeli izbjeći valove i vjetrove nisu dorasli u životu. Isus nas uči na koji način prolaziti kroz takva iskustva u punoj vjeri, stabilnoj vjeri!
Kako su samo divne Isusove geste koje sv. Matej ističe: “(Isus) tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha”. Isus poučava, ali i čini! Nakon što pitanjem Isus objavljuje njihovo stanje i osvjetljuje izvor njihovom strahu, On ustaje! To je ključna riječ! Isus ustaje, uskrišava i pobjeđuje! Običan čovjek, njegovo bogatstvo, sposobnosti i planovi nisu u stanju smiriti vjetar i more! Jedino Isus ima vlast zapovijediti svim tim silama koje čovjeka, njegove učenike, stavlja u smrtnoj opasnosti! Isus je pobjedio smrt, pobjedio je svaku buru i oluju! I kruna ovog evanđeoskog odlomka ocrtava se u riječima: nasta velika utiha! Nastao je veliki mir, veliki shalom! Isus daje veliki blagoslov! Njegova pobjeda, Njegovo uskrsnuće, čitavom svijetu, meni i tebi dragi brate i draga sestro, donio je veliku utihu, veliki mir i s time i veliku radost, široka prostranstva i veliku slobodu!
Čovjek današnjice, sve će se više trebat suočavati sa “velikom utihom” koja tako lijepo, skoro “neprimjetno” ispunja Crkvu i svijet! Svaki se čovjek treba naviknuti na “veliku utihu” koja je plod Isusove prijetnje vjetrovima! Mnogi se ljudi dana “zaljubili” u velike valove i vjetrove te nesvjesno dopuštaju da ih odvedu u daleka prostranstva tame ili strovale u dubine muka i tjeskoba, depresije i zablude. Međutim, Isus jedini ima vlast donijeti veliku utihu!
Otvorimo se silini Isusova Duha koji prožima sve što jest! Isus nam daruje sve novo po svojem Duhu kako bi osnaženi Njime mogli ploviti morima života i svim događanjima!
Dragi brate, draga sestro, ne boj se krenuti sa Isusom! Ne boj se otvoriti se veličini Njegova poziva kojim te želi odvesti u široka prostranstva slobode, radosti, i istinske ljubavi! Strah guši ljubav u čovjekovu srcu i paralizira ga! Isus je uvijek s tobom i u tvom srcu!
Probudi ga molitvom i ljubavlju, a On će ustati i umiriti sve protivštine tvoga života!
Neka tebe, sve osobe koje nosiš u svom srcu i s kojima se susrećeš i ploviš morem života, po Marijinim Prečistim rukama, blagoslovi i čuva Trojedini Bog Otac, Sin i Duh Sveti! Amen