Na tvoju riječ bacit ću mreže

Draga braćo i sestre u Uskrslom Kristu, uvijek je lijepo i radosno vratiti se izvoru Božje riječi. Ona je nepresušni izvor svjetlosti, nade, povjerenja, daje nam snagu, istinsku hranu i smisao svim našim životnim koracima. Bez Božje riječi ovaj bi svijet bio kao bez boja! Sve bi bilo jednolično, bez dubine, visine, širine i slobode. U ovom evanđeoskom odlomku slušamo kako se ‘oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju’. Tako je bilo, ali je i danas tako! Čovjek na najdubljoj razini svog života nosi čežnju za Isusovom Riječi! Zašto? Zato što je ona više negoli zrak kojeg udišemo! Danas, zahvaljujući tehnologiji, gotovo na svakom koraku možemo vidjeti obavijest o dostupnim internetskim mrežama i svaki put dok ugledamo taj znak dostupnosti, kao da nam ‘srce dođe na mjesto’, kao da osjećamo veću sigurnost i širinu. Odmah počinjemo osjećati da ‘bolje dišemo’.Uhvatiti mrežu danas znači biti u tijeku svega onoga što naša Zemlja u ovom ili slijedećem već trenutku živi.Draga sestro, dragi brate, mnogi ljudi su se gurali do Isusa da čuju Njegovu riječ. Osjećam li ja u sebi tu glad, žeđ za Isusovom riječi, za svjetlom, mirom i obiljem Njegova blagoslova ili sam već zamro? Možda sam u sebi ‘zabetonirao’ tu duboku potrebu, čežnju jer sam se mnogo puta razočarao i ne želim više biti povrijeđen, izigran… Bilo bi jako dobro, kako god mi izgleda sadašnji životni trenutak i situacija u kojoj se nalazim, da polako iziđem iz svoje ‘nutarnje kuće’ i tako iziđem ‘ploviti’ u život, tražeći istinsku (“internetsku”) mrežu životnih događaja da bi me uveli u dinamiku koja će me staviti pred velike izazove i dovesti do sigurnog uspjeha.Kaže sveti Luka kako su se mnogi ljudi gurali oko Isusa, a On je stajao pokraj Genezaretskog jezera, na samoj obali. Nije to bilo baš zavidno mjesto jer nam jednom evanđelist kaže, kao da je Isus bio čak u opasnosti da bi ga ljudi zgnjeli. Tolika je bila potreba u ljudima da više jednostavno nisu mogli ‘izdržati’ od svojih želja da Ga se dotaknu, da čuju Njegovu riječ …Iz sličnih razloga Isus je opazio dvije lađe dok su ribari bili izašli iz njih jer su ispirali mreže. Jako je dobar Lukin izričaj koji skriva neslućene dubine: ‘ispirali mreže’. Sveti Luka s delikatnošću najavljuje čitavu dramu koja u sebi može skrivati ili jedan početak, ili završetak određene radnje. Samo ‘hodajući naprijed’ kako nam osvjetljuje sv. Luka, zapravo možemo uvidjeti kako je taj hod prema naprijed vrlo isprepleten dubokim radnjama koje nas vode prema tajnama Božjeg očitovanja.Pored čina ‘ispiranja’ mreže odmah susrečemo i drugu činjenicu koja nam postavlja velika pitanja: Kako to da je Isus najprije ušao u lađu koja je bila Šimunova, a tek kasnije ga je zamolio da ju otisne od kraja? I zašto je htio baš Šimunovu od dvije lađe koje je opazio?. Isus je u lađi sjeo i iz nje poučavao mnoštvo. Dobro je napomenuti i to da Šimun još uvijek nije Petar, odnosno Stijena. I on je trebao prijeći svoj hod, svoje odrastanje, ali predivno je kako je Isus zaželio upravo njegovu lađu, lađu prvog pape. Isus je htio na osobiti način ući u njegov život, njegovu intimu. Prvo on treba razumijeti visinu valova, silinu vjetrova i dubinu mora … Kako li je samo divna slika vidjeti Isusa samog u Šimunovoj lađi dok svi apostoli i veliko mnoštvo ljudi stoje na obali.Često se puta more uspoređuje sa životom! Dok poučava iz lađe, Isus konkretno i vizualno pokazuje kako se treba odnositi prema lađi, prema valovima i moru. On je zapravo jedini i istiniti Učitelj na moru života! O kako bi dobro bilo da svi mi u Njemu prepoznamo svoj život! Svim tamo okupljenim ljudima životi su ‘za leđima’. Svi su okrenuti prema moru, prema Isusu jer je istinski život u Isusovoj riječi! Bez Njegovih riječi život je poput hrane bez soli, bez okusa! Štoviše, Isusova je riječ ‘osoljena’ Očevom mudrošću više negoli cijelo more ima u sebi soli!Isus sjedi… Kad Isus sjedi, onda ima nešto vrlo važno za učiniti i pokazati … On uvijek ide s riječi na djela! Štoviše, Njegova se riječ pretvara u djelo! Dovršivši pouku, obraća se Šimunu koji mu je ustupio svoju lađu. Isus ga je zamolio da mu ustupi lađu i ovaj mu nije uskratio. Taj čin ljubavi; dok jedan zamoljava, drugi mu čini uslugu i otvara neizmjerne mogućnosti koja čovjeka uvodi u divljenje! Konačno, Isus se ‘otvorenom porukom’ obraća Šimunu: ‘Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov’.Draga sestro, dragi brate, duboko sam uvjeren da je ova Isusova riječ za Šimuna bila kao grom iz vedra neba, kao sol a ranu. Naime, Isus je Šimuna i njegove kolege ribare zatekao u najtežoj situaciji, u najdubljoj frustraciji. Kad je došao, oni su ispirali mreže. To znači da su upravo stigli sa ribarenja. Čitavu su noć proveli u lađama, mučeći se, nadajući se, ali njihove mreže i njihove lađe su bile prazne! Premda su bili vrsni ribari, te su noći ostali praznih mreža! Duboko Šimunovo razočaranje, umor i iscrpljenost zasigurno ga je dovelo do krajnjih granica. A kad je Isus tražio lađu vjerujem da je u sebi pomislio: “bolje je za mene da netko drugi upravlja tom lađom. Ja sam nesposoban. Pored tolikog znanja i provedenog vremena na moru, sada ispirem prazne mreže pred Isusovim očima i očima tolikog mnoštva. Razumljivo je i to da je Šimun mogao pomisliti: “Isuse, zar nisi mogao naći malo zgodniji trenutak da dodješ? Zar si morao doći upravo sada kao i svo ovo mnoštvo zajedno s Tobom! Zar svi moraju saznati da sam nesposoban i neuspješan?”Isus, upravo od njega traži lađu i, kad je završio pouku, rekao je Šimunu da ju izveze na pučinu i s ostalima baci mrežu. Šimun treba ići malo dublje i malo šire od onog mjesta gdje se tada nalazio! Zasigurno je on po svojoj logici, znanju i mogućnostima “sta ona to mjesto” i upravo to stajanje je urodilo – praznim mrežama!Izvezi na pučinu, znači kreni malo dalje od obale, od svojih lažnih sigurnosti, od svojih navezanosti. Kreni malo dalje od mase… Kreni dalje i dublje! Dok mu Isus otvara horizonte, Šimun se vraća: “Gospodine svu noć smo se trudili i ništa nismo ulovili!” Čitavu noć! Kako to da mi koji smo svoju moć i svoje zdravlje ostavili na valovima toga mora, možemo ostati praznih mreža? To je naše ljudsko iskustvo, iskustvo naše nemoći i neuspjeha! More nas je iznenadilo!Život donosi trenutke i situacije kada ostajemo praznih mreža! Na koga se tada oslanjamo? Oni su ispirali mreže… Tako često, draga braćo i sestre, znamo upasti u malodušje! Čini nam se da je sve gotovo, da ništa nema smisla, da je sav naš trud bio uzaludan! Još k tome, ako su i drugi bili svjedoci našega neuspjeha, patnja postaje kudikamo veća i dublja. To nije bio neuspjeh samo Šimuna već svih ribara, i onih iz druge lađe. To je nemoć društva, obitelji i prijatelja!Pred takvom mukom i tjeskobom čovjek zastane kao pred jednosmjernom ulicom. No, što se tada događa? Upravo u tom trenutku kada su im mreže prazne došao je Isus koji prvo pita za lađu, a onda poučava…Možemo li, draga sestro i dragi brate, i mi velikodušno Isusu ustupiti lađu svoga života? To je neophodno i zato ustimo Isusa u naše lađe! Dopustimo da ih ‘zaposjedne’. Učinit će nam se na tren kao da smo i to zadnje izgubili, ali vidjeti ćemo i iskusiti Božje djelovanje! Isus iz Šimunove lađe poučava mnoštvo, hrani ga svojom Riječju, hrabri ga, tješi, oplemenjuje i vodi. Sigurno da je Šimun zadobio ‘soli’ za svoj posao! I on je bio poučen, utješen u toj dubokoj tjeskobi, žalosti i razočaranju.Na Isusovu riječ Šimun iskreno i otvoreno Isusu iznosi svoju muku: ‘Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.’Iako Šimun o svojem neuspjehu, ne zaustavlja se više na tom iskustvu! Premda je za njega zasigurno bilo bolno provesti cijelu noć na lađi bez ikakvog uspjeha, u njemu je titralo povjerenje u Isusa! Ali na tvoju riječ bacit ću mreže! Gospodine, upoznao sam svoje granice, svoje mogućnosti i nesposobnosti, ne mogu se više osloniti na sebe! Od sada se mogu osloniti na Tvoju Riječ! Učitelju, na Tvoju Riječ, ne na moje znanje, moje bogatstvo, moje sposobnosti, već na Tvoju Riječ! Sada se Šimun otvara novim prostorima! U tom je trenutku pronašao je božanski wi-fi! Samo u Isusovoj mreži se sve može, samo na Njegov wi–fi se vidi, prepoznaje, može i želi!Šimun i njegovi prijatelji ribari su učinili kako im je Isus rekao i u tom se trenutku događa nešto čudesno: ‘uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale’. S Isusom mreže ne mogu biti prazne! Isusova riječ ispunja sve mreže našega života i naših lađa! Niti jedan čovjek ne može obuhvatiti Božje djelovanje u ‘jednoj lađi’, u jednoj mreži… Oni su mahnuli ostalima na drugoj lađi da im dođu pomoći…U moru života, u obilju djelovanja Božjega kraljevstva i Njegovih riječi, ništa ne možeš učiniti sam, u jednoj lađi. Potrebni su ti drugi! Puno je ulova, puno je svega! I oni s druge lađe došli su i obje su se lađe napunile te umalo potonule. Od praznih mreža do opasnosti da lađe ne potonu! To je čudo Isusove prisutnosti i Njegovih riječi!Draga sestro, dragi brate, čovječanstvo se nalazi pred velikim izborom! Mreže ovoga svijeta sve se više prazne! Mnogi su ljudi današnjice tjeskobni, razočarani, očajni jer su im mreže, odnosno životi, prazni i neostvareni… Toliki bankroti, materijalni ili duhovni! Depresija je uvelike uzela maha zbog ‘nehvatanja nutarnjeg wi-fi-a’. Pozvani smo prepoznati Isusa kao Učitelja na isti način kako ga je prepoznao Šimun i imati povjerenja kakvog je on imao. I dok imamo neprespavanu, neuspješnu noć života koja može trajati godinu dana, dvije godine ili deset, Isus dolazi na obalu našeg života. On će i od tebe zatražiti lađu! Ne boj se iako neće biti lagano! U svakom Božjem očitovanju počinje jedan čudesan ples! Na početku je prilično teško naučiti korake toga “plesa” između Boga i nas, no On zna pravila plesa i sve korake! Taj se ples uvijek događa u dinamici Božje svemoći i naše nemoći!Sveti Luka nastavlja tajnu Objave: “Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!”Šimunu se slušanjem Isusovih riječi otvaraju oči! On je progledao! Draga sestro i brate, bez slušanja, odnosno posluha Božjoj riječi ne možemo vidjeti Božja očitovanja! Šimunu se, vidjevši to, dodalo ime Petar! Njega je Isusova riječ promijenila i potpuno preozbrazila. On je ušao u istinu i poniznost. Petar pada do nogu Isusovih: ‘Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!’ Šimun Petar pravi je, istiniti čovjek! Upoznao je sebe, svoju nemoć, svoju ništavnosti, ali i Božju uzvišenost i Njegovu slavu! U njegovom srcu više nema tjeskobe, žalosti, razočaranja već veliko znanje da mu je Bog blizu i ne osjeća se dostojnim biti u Njegovoj blizini. Ali Isus je upravo radi njega došao, radi tebe i mene! Bog je prišao našim praznim mrežama, našim tamnim i uzaludno neprespavanim noćima kako bi napunio mreže naših srdaca i ušao u lađama naših života! Isus je došao da bi donio božanske ‘soli’ svim slanim morima ovoga svijeta!Draga sestro i dragi brate! Ne boj se Isusu povjeriti lađu svog života! Nemoj se bojati Božje blizine koja te iznutra i potpuno preporađa za novi, radosniji , istinitiji i ostvareniji život!Jedino Isus može ispuniti tvoje mreže, darovati ti obilje milosti i blagoslova! Susrevši Isusa sve se ostavlja jer ništa nije toliko važno i vrijedno! Ostaviti sve znači postati istinski slobodan ići za Isusom koji životu daje smisao! Bez Isusa naš je život – prazna mreža! Uputimo se i mi za Isusovom koji nas jedini vodi do Oca!Neka tebe, lađu tvog života, tvoju obitelj i sve one koji se nalaze uz tebe u moru ovog života po Marijinim Prečistim Rukama blagoslovi i čuva Svemogući Bog Otac, Sin i Duh Sveti! Amen!