Drage sestre i braćo u uskrslom Kristu,
Bog je vječna Mudrost, ali i savršena Ljubav. Čovjek proizašao iz tajne takve ljubavi pozvan je živjeti pununu vlastitog ostvarenja u ljepoti i svjetlu mudrosti koja mu je dana po Svetom Duhu. Isus je zaista jedini i savršeni Učitelj koji nam tako jednostavno i lijepo osvjetljuje put prema toj punini radosti i istinskoj sreći. Svakodnevno prepoznajemo i susrećemo ljude koji žive u velikoj tjeskobi, nemiru i žalosti. Mnogi su izvori takvih dubokih negativnih čovjekovih stanja. Međutim, prihvatimo li Evanđelje kao nezamjenjivo svjetlo u svakodnevnom životu, iz dana u dan vrlo ćemo jednostavno prepoznavati koje su zapravo opasnosti i napasti koje nas mogu odvesti s puta naše istinske sreće, ali i primiti svjetlo da bi Kristovim Duhom mogli ukloniti takve zapreke iz naših života. Gore navedeni odlomak iz Lukinog evanđelja vodi nas prema samom korijenu svih tih problema i poteškoća dajući nam ujedno veliko svjetlo kako bi mogli izbjeći sve poteškoće i ne dopustiti da nas “mreža duha ovoga svijeta” uhvati i uguši ljepotu našega dostojanstva kao ljubljene Božje djece.

Naime sveti Luka navodi kako je “netko iz mnoštva” rekao Isusu: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.” Ne navodeći ime tog čovjeka, odnosno brata koji pristupa iz mnoštva Isusu, sv. Luka nas želi staviti pred dinamiku čovjekove slobodne volje te da, zapravo, taj čovjek može biti svatko od nas. On se “izvukao” iz mnoštva vlastite nemoći, tradicije, mreže obiteljskih odnosa te iz takve mase koja zasigurno u sebi skriva mnoge ljude s istim mukama, brigama i pitanjima, traži pomoć od Učitelja. I taj netko, a u nekom pogledu i svatko od nas, ima jedno pitanje, jednu želju i potrebu koja odražava određenu nemoć vapijući za pomoć: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.” Kao da Mu je zapravo htio reći: Ma sve sam moguće pokušao, svu snagu i riječi iscrpio, ali bez ikakvog uspjeha. Dođi Gospodine i Ti učini nešto za mene i pomozi mojoj nemoći, siromaštvu i potrebi, ukazujući mome bratu na njegovu pohlepu i napravdu kako bi svoju baštinu sam mnom podijelio.

Osim toga, vjerujem da nas stil molbe ovoga brata barem malo podsjeća na onaj odnos dviju sestara iz Evanđelja, Marte i Marije, točnije na “prešućenu zapovijed” upućenu Isusu od Marijine prema sestri Marti. Dok se u ovom odlomku radi o dvojici braće u onom je, međutim, predstavljen odnos dviju sestara gdje Marta na neki način potiče svoga gosta i Učitelja da njezinoj sestri Mariji kaže da joj pomogne (usp. Lk 10,40). Naizgled nam se oba ova pitanja čine tako jednostavnim, poput svakodnevnih izričaja ljudskih potreba i želja, no kad je u pitanju Isus i Njegova prisustnost u životu ljudi, onda takvi susreti i riječi zadobivaju vječne, duboke i neslućene dimenzije. Upravo nam Isusove riječi i stavovi razotkrivaju dalekosežne horizonte vodeći nas prema konačnim stvarnostima i odredištima naših života, nudeći nam veliko svjetlo i radost za svaki naš životni korak.

Drage sestre i braćo u uskrslom Kristu, mnogo puta nam se događa spoznati kako su neke naše potrebe, kojima ne poznajemo korijene i ishodišta, duboko povezane s nekom slabošću, grijehom ili ranom. Budući da u takvim situacijama nismo u stanju vidjeti riješenje i svjetlo kako bi izašli iz “začarenih mreža” započinjemo Boga “učiti” što bi On trebao napraviti, a da pritom i ne mislimo na ono što bismo mi najprije trebali učiniti. Nerijetko se događa da su naše molitve prepune “savjeta” Bogu što bi On trebao učiniti i kako se ima ponašati prema nama ili našim bližnjima, susjedima, prijateljima ili neprijateljima. Takve i slične korake često činimo jer imamo osjećaj da smo ugroženi; da nam je ugrožen životni prostor ili naša sloboda. Opterećeni takvim stanjima mislimo da nam je nanesena nekakve nepravda i zbog toga “pristupamo s pravom” Bogu kako bi On “uzeo stvar u svoje ruke” i svojom svemogućom intervencijom učinio da nam postane lakše i prosudi u našu korist. Na taj se način jednostavno nameće pitanje u oba slučaju, bilo među braćom, bilo među sestrama: zbog čega ovaj brat ili Marta nisu bili u stanju sami pristupiti svom ukućanu te s njim (s njom) nije pokušao (pokušala) osobno riješiti nastali problem? Nameće se, također, i drugo pitanje; kakvi su ustvari bili njihovi međuodnosi, njihov svakodnevni život, njihova komunikacija? Oni su svakodnevno živjeli zajedno, dijelili možda do tada sve što su bili i posjedovali, ali u tom trenutku, bilo brat bilo Marta, uključuju Učitelja u svoje međuodnose postavljajući Ga kao osobnog “suca” i očekuju da kao takav donese konačnu odluku te stane na njihovu stranu. Međutim, u oba slučaja Isus ne ide njima na ruku! Barem ne onako kako su oni očekivali i zamislili. Isus odgovara opterećenom i žalosnom bratu: “Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?” dodajući: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.”

Objavljujući mu ovu istinu, Isus “tjeskobnom bratu” pruža dašak istinske slobode i pravu baštinu. On, zapravo, tog čovjeka vodi prema Izvoru i korijenu vječnog suda koji se nalazi u Duhu Svetom, a koji je sama Ljubav, Mudrost i vječna Sloboda. Da, Isusa Njegov i naš Otac ga nije postavio da sudi niti da dijeli ovozemaljska, propadljiva dobra, već Ga je postavio kao donositelja spasenja i oslobođenja cjelokupnog čovjekovog života. Dok Isus objavljuje Sebe tom opterećenom čovjeku, On mu otvara budućnost i poslanje štiteći ga Dahom mudrosti i nudeći mu ljepotu njegovog istinskog dostojanstva i pravo bogatstvo: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.”
Dok Isus njemu govori, zapravo govori ljudima svih vremena: “Klonite se i čuvajte pohlepe … život nije u onom što posjeduje”. Isus mu je tim riječima darovao jedinstveno svjetlo. Kao da mu je htio reći: pazi čovječe da ne izgubiš svoj život već ako ti se čini da te brat izgubio radi njegove pohlepe i materijalnog dobra!
Isus mu na neki način postavlja pitanje: možda se brineš radi gubitka i nedostatka materijalnoga dobra, ali bi se trebao upitati gdje se ti istinski nalaziš i gdje je, u biti, tvoj život? Ne prepoznati izvor života, najdublji smisao i poslanje u ovom svijetu, znaći izgubiti život. I sam je Gospodin rekao: “Što koristi čovjeku da stekne cijeli svijet, a životu svome naudi” (Mk 8,36). Što je sve današnji čovjek spreman učiniti i do kakve granice svoj život izložiti i oštetiti samo da bi došao do određenog bogatstva ili slave?
Nikad neću dovoljno zahvaliti Gospodinu na daru života i svećeničkog/franjevačkog poziva dragog mi fra Zvjezdana Linića koji me je kroz više desetljeća osobno duhovno pratio i koji mi je u mnogočemu pokazao jasan put prema Isusu i Njegovoj živoj Riječi u Evanđelju. Među ostalim, duboko mi se u srce urezalo njegovo mudro tumačenje Riječi vezane uz pravi život u Bogu i materijalnim dobrima. Naime, fra Zvjezdan je u više navrata, govoreći o novcu, znao ponoviti: “Novac je dobar sluga, a loš gospodar”. Često sam o tome razmišljao jer nam se mnogo puta novac, bogatstvo ili materijalna dobra u životu nameću kao problem bilo kad ga se previše ima ili kad ga nedostaje. Međutim, nije stvar u tome posjeduju li se ili ne materijalna dobra, već je potrebno iskreno i odgovorno odgoviriti na pitanje: kako se ja zapravo odnosim prema novcu i bogatstvu? Dopuštam li da on zagospodari nadamnom ili se znam izdići u vlastitoj slobodi te se odgovorno odnositi prema tim potrebnim stvarnostima života?
Isus nam objavljuje: “Koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje”. Posjedovati nije izvor sreće! Posjedovati materijalna dobra ne znači biti ispunjen smislom i životnom radošću! Biti istinski sretan znači živjeti istinsku slobodu i radost u ljubavi prema Bogu i bližnjima! Nikad nemojmo dopustiti da novac, materijalno dobro ili slava naruši i povrijedi naš odnos prema Bogu i bližnjemu! U tome je naš život! Isus nam pokazuje pravi put prema sreći; da nam se je bogatiti u Bogu! To je istinska radost! Ako zaista želimo biti u istini i iskreni pred sobom, i mi trebamo odgovoriti na Isusovo pitanje: “A što si pripravio, čije će biti?”
Da, Isus nam govori u vječnoj i nepomućenoj mudrosti! Što si pripravio, čije će biti, odnosno: Za koga živiš, za što živiš? Isus nam daje svjetlo u svojoj riječi kako bi prepoznali bit našeg života! Na čemu gubimo svoj život, svoje vrijeme, svoje snage? Gdje je naš život? U jednoj molitvi Gospodin je dao jasno naslutiti svoju volju: “Želim da nikada ne budete siti moje ljubavi”.
Uvijek u svome srcu u svakodnevnom životu trebamo čeznuti i otvarati se Božjoj ljubavi. Nikad ne smijemo biti siti te Božje ljubavi i reći: Bože dosta mi te je! Ne želim više moliti, čitati Božju riječ, zašto bi trebao nedjeljom ili svakodnevno ići na Svetu misu. To bi značilo isto kad bi sebi ili drugima rekli: Zašto bi stalno morao disati, hraniti se, odmarati se… Ne biti nikada sit Božje ljubavi znači doista ostvarivati Isusovo blaženstvo kojim nas On svojim riječima zaodjeva: “Blago siromasima duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko” (Mt 5, 13). Čovjek koji je sit Božje istine, Božje ljubavi, uvijek će se okrenuti prema drugim stvarnostima koje će ga odvesti na krive, “raspucane kladence” (usp. Jer 2, 29) od kojih nikada neće moći utažiti svoju žeđ. Pozvani smo uvijek biti gladni i žedni Božje ljubavi, jer je to jedin put kojim se zatvara duboka provalija pohlepe u ljudskom životu. Bog nam uvijek i više od zraka treba!

Čovjek iz Evanđelja je bezumno postupio nakon što mu je zemlja obilato rodila. On se pitao o sebi i svom životu, ali se nije pitao o Onom koji mu je mogao dati najbolje svijetlo. Sebi postavlja pitanja i istodobno si daje odgovor: “Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.” I reče: “Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!”

Ljetina je odredila njegov život i budućnost, a ne Bog i istinsko blago: “Evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj”. U granicama njegova razmišljanja nema ni Stvoritelja niti bližnjega. On vidi samo sebe i svoje potrebe te “svoj” život i užitak. Misli da ako mu je ljetina urodila obilno da je i gospodar svog života i svoje budućnosti. Međutim, Bog mu reče: “Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe!” Što mu Gospodin kaže: Bezumniče…već noćas! Čovjek nije gospodar vremena, niti svojeg života! Bio je pozvan drugačije postaviti temelje svojem životu! Njegove riječi: počivaj, jedi, pij i uživaj označavaju predokus smrti i pakla. Usmjeren samo na sebe, ne vidi nikoga i ništa pred sobom osim svojih potreba, želja, ali i – vlastitu nepokretljivost. Njega je odredila njegova postelja, njegov stol i užitak. Mnogi danas, nažalost, svoj život vide jedino u tome da doručkuju u Beču, ručaju u Londonu, a večeraju u Dubaiju! Takvi žive jedino “u zraku” priskrbljujući sebi samo materijalna dobra, ne misleći bogatiti se u Bogu i onima s kojima ih povezuje istinski život.

Drage sestre i braćo u uskrslom Kristu, nismo mi gospodari svojih života, a koliko tek manje života naših bližnjih! Božja nas Riječ poziva na nutarnju odgovornost pred vlastitim životom i životima onih kojima smo okruženi.
U jednoj molitvi je Gospodin dao naslutiti svjetlo Njegova djelovanja i Njegova plana: Bog u svemiru drži kuglu zemaljsku na svome dlanu. Njegova je ruka probodena, ali kugla zemaljska stoji svejedno sigurna na Božjem dlanu. U Njegovoj “punini vremena” ljudi su počeli iskakati iz kugle zemaljske radi nemira, tjeskobe koja je zavladala na zemlji. Jednostavno nisu mogli više biti na zemlji zbog nastalih situacija. A kamo su mogli pobjeći u svemirskom prostoru?! Mogli su jedino stati na Božji dlan koji je istovremeno držao kuglu zemaljsku. Ljudi su sve više i više iskakali sa zemlje i pronalazili mjesta po Božjem dlanu. Dok se ispunilo vrijeme, odjednom se sva zemlja počela mrviti i postajati poput praha koji je “iscurio” kroz proboden Božji dlan. Bili su sretni oni koji su na vrijeme iskočili sa “zemlje” ne navezujući se na prah. Međutim, tajna je Božja za ljude koji su se “sjedinili” s prahom zemaljskim te svojom odlukom “nestali” u bespućima svemirskog prostranstva, ne kušajući ljepotu, sigurnost i toplinu Božjega dlana.

Drage sestre i braćo u uskrslom Kristu, pozvani smo roditi se odozgor, nanovo, iz vode i Duha (usp. Iv 3, 1-8)! Isus, naš jedini Učitelj, poziva nas na nutarnju slobodu po Njegovom Svetom Duhu! Isus je najveće Bogatstvo jer je On naš Život, Istina i Put kojim nam je ići.
Na sve vas, i na sve osobe koje nosite u svojim srcima i koje svakodnevno susrećete po Marijinim Prečistim rukama neka siđe obilan blagoslov Trojedinoga Boga Oca i Sina i Duha Svetoga! Amen!